Daj mi znaak, da jos nije prestalo, da nikad nece prestati..
I zasto traziti rijeci koje ne postoje, necu da kucam na vrata tvojih snova, vise tamo nema mjesta za mene.
Nije navikla biti sretna
Ne, ona nije navikla na srecu, nije navikla na nekog kao on, koji ce je slusati, cekati, biti uz nju. Nije navika na nekoga tko nece odustati od nje, od nje i kad je u potpunosti upozna. Nije navikla na nekog tko je nece tjerati da bude ono sto nije. Nije navikla na nekog tko…
Svi smo mi stijene sa nekom pukotinom, tako da svijetlost kroz nju moze da ulazi..
– On je moja pukotina. <3
.
Za sedam jeseni, koji minut poslje pola jedan, jedan ili pola dva, i ona ce negdje zastati pod zamuckujucim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuce… I onda ce znati… Dah uspomene pazljivo ce oduvati prasinu sa smijesne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog sjenovitog…
Kada shvatis da sam otisla.
Jedne noci dragi, probudit ces se iz sna i dugo razmisljati, razmisljat ces o meni, o nama. I trebat cu ti, trebat cu ti da te zagrlim i da ti kazem da ce sve biti u redu, jer pozeljet ces da sam tu kada nista nije u redu, ali bit ce kasno ljubavi. No, neces…
sve jos mirise na nju
Dosta vremena je proslo otkad nisi tu. A ja jos uvijek gledam u daljinu, u onaj stari put. Ako bi se slucajno pojavila sjena, neka poznata sjena za kojom zudim vec mjesecima. Da li je ovako bilo sudjeno? Ocemo li se opet negdje sresti? Znas voljela bih da nasi putevi vode u istom smjeru. Ne…
Evo, ponovo uspjela sam da ljubav razdocaram
I ne samo ljubav.. Tek sada otvaraju mi se oci. Neke stvari jasnije vidim. Tek sada ne znam sta dalje, dal da se kajem, dal da zalim, placem, veselim se.. Razdocarana sam, i ja. Ne znam kako dalje. Ne znam tko je veci lazov. Tek sad nista ne znam, sad kad sam mislila da sam…
Kroz zivot moras sam
Moras da krenes, a ne da te vode, moras da se boris, sam, na svom brodu, u svom okeanu misli. Da, sam. Moras da nadjes obalu, moras da nadjes svoj cilj, svoje ja. Sam, Sam da plovic u okeanu svojih zelja, sam da ih postizes, jer kad dodjes do obale, tad nema vise zelja. Nema…
Moje srce teško suzu pušta
‘ Ljubav poznaje tolike različite oblike, ima toliko neobičnih lica da naša mašta nije dovoljna da ih sve zamislimo. Umiječe je prepoznati je kad stoji pred nama. Jer vidimo samo ono što nam je poznat. Od drugih očekujemo samo ono za što smo sami sposobni, u dobru i zlu. Zato kao ljubav prepoznajemo prije svega…
ja padam i ustajem zbog nas
Njegovo srce je našlo nočni mir. Kucalo je vrlo polagano i ravnomjerno, kao da nikada neće prestati. Moje srce je jurilo. Kucalo je divlje i neobuzdano. Nisam znala što me toliko uzbuđuje samo sam osjetila da to mora biti nešto jače od mene same. Imala sam osječaj da ću uskoro otkriti jedan drugi, novi svijet….